| Hidžra i njene poruke
|
هو الذي جعل الشمس ضياء والقمر نورا وقدره منازل لتعلموا عدد السنين والحساب ما خلق الله ذَلِكَ إلا بالحق يفصل الآيات لقوم يعلمون (5) يونس
5. On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i položaje mu odredio da biste znali broj godina i računanje. - Allah je to mudro stvorio. - On potanko izlaže dokaze ljudima koji razumiju. (Junus, 5.)
Lunarno računanje vremena je odredio Allah dž.š. Takav način računanja vremena je primjenjivan od samog početka dunjaluka. Po ovome računanju jedna godina je ciklus-vrijeme u kojem Mjesec obidje oko Zemlje dvanaest puta. Lunarna ili hidžretska godina broji 355 dana. Hidžretski mjesec počinje vidljivom pojavom mladjaka a završava se novom pojavom mladjaka. Hidžretski mjesec ima 29 ili 30 dana. Po hidžretskom kalendaru novi kalendarski dan počinje sa zalaskom sunca, dakle u akšam. Zato je moguće da u dva različita mjesta koja se nalaze na dva različita meridijana dodje do razlike od jedan dan u počinjanju ili završavanju jednog hidžretskog mjeseca. Moguće je da ta razlika bude i dva dana ako je jedno od tih mjesta na krajnjem zapadu a drugo na krajnjem istoku.
Novi hidžretski mjesec počinje poslije akšama u kojem se opazio mlađak pa kako sunce ni u jednom mjestu ne zalazi u isto vrijeme mlađak će se u jednom mjestu vidjeti nekoliko minuta prije akšama a u onom drugom mjestu nekoliko minuta poslije akšama pa će zbog toga nastati razlika od jedan dan. Hidžretski kalendar je najmanje osam puta precizniji od solarnog, Gregorijanskog ili evropskog kalendara.
Prema solarnom, odnosno Gregorijanskom ili, kako ga još zovemo, evropskom kalendaru, godina dana je vrijeme obilaska Zemlje oko sunca i traje 365 dana. Za četiri godine evropski kalendar pogriješi za jedan dan pa svake četvrte godine imamo prestupnu godinu sa 366 dana. Hidžretski kalendar tek za 38 godina pogriješi za jedan dan.
Muslimani su dužni primjenjivati svoj, hidžretski kalendar i po njemu vrujeme računati kao im je to Allah dž.š.u grnjim ajetima naredio.Poznato vam je da je hdžretski kalendar počeo s hidžretom, dakle izgnanstvom Muhammeda a.s. iz Meke u Medinu 622 g. Mi smo danas u 1424.h., a za sedam dana je prvi muharrem 1425H.
U susret novoj hidžretskoj godini
Svaki narod koji ima svoju zdravu i moralnu prošlost ima svoje istinske blagdane. Načinom i motivima proslavljanja tih blagdana taj narod oslikava svoje biće. A narod koji nema svoje prošlosti ili je ne poznaje, bezličan je narod, pa kad i tuđe blagdane proslavlja drugima je smiješan i drugi mu to osporavaju.
Ovdje se termin “praznik” namjerno zamjenjuje “blagdanom”. “Praznik” podrazumijeva praznoću, “prazan slobodan dan”, koji u sebi nema nikakva sadržaja, dok riječ “blagdan” odgovara arapskom izrazu “Id”. Kad nešto čestitaju jedan drugome muslimani žele da se veselje i bereket toga (blagdana) nebrojeno puta ponovi, a gornja riječ u svome značenju sadrži sve te želje.
Čovjek je oduvijek težio oživjeti svijetle staze i zgode iz svoje prošlosti. To oživljavanje je praćeno veseljem koje je rezultat želje da se svijetli trenuci prošlosti što svečanije obilježe. Narodi sa vlastitom prošlošću imaju i vlastite blagdane u kojima se prisjećaju blistavih trenutaka svoje povijesti.
U stvari, blagdanom se ne oživljavaju samo događaji za sebe, nego se osvijetljavaju svijetla i neprolazna načela i principi koji su ih pratili, koji su osmislili život budućim pokoljenjima i kao takvi ostali prisutni u sjećanjima slavljenika.
Šta islam traži u blagdanima i u načinu njihova obilježavanja i na šta,u vezi s njima, podstiče i zadužuje muslimane?
Zajednicu muslimana veže i prožima vjera u Jednog Jedinog Allaha, “najčvršća veza”, povezuje ih univerzalna istinski najveća, neprolazna i neizmijenjena maksima, osnovna Kur’anska deklaracija: LA ILAHE ILLALLAH! - Nema drugog božanstva osim Allaha, iz koje proizilazi istovijetan i jedistven put i razvitak i istovijetan i jedinstven cilj i utok. Samo su po tome mumini ( a o njima je ovdje riječ) - braća. I kao što su dušom i mišlju povezani dok uspravno i čvrsto zbijeni jedan uz drugog stoje u safovima klanjajući namaz, isto se tako zajednički i bratski potvrđuju u životu.
Po svemu osobena i jedinstvena zajednica, muslimani, dakako imaju svoje mubarek dane. Ovim blagdanima oni se obogaćuju onim vrijednostima onih islamskih istina i ideala koje ti blagdani njedre. Otuda su ih njihovi blagdani stalno inspirisali, imali su ti blagdani zaista moći da nadahnu ustrajnošću na veličanstvenom islamskom putu.
Ko razumije Hidžru, Ramazanski i Kurban-bajram, bitku na Bedru i druge islamske blagdane, ko naime dokuči njihove univerzalne općečovječanske, veličine vječne i istinske poruke i ideale, on će doseći njihovu veličinu i njihovo značenje u historijskom okretanju točka vremena.
Svaki islamski blagdan nosi u sebi načela te ako se po njima organizira život, blagdani zadobivaju svoj puni smisao i potvrdu svoje vlastitosti.
Pogledajmo! Hidžra-početak izgradnje najjačeg i najkompaktnijeg džemata kojeg u svojim analima bilježi povijest. A tu su i niz drugih značenja. Neki značajniji momenti Hidžreta su spomenuti u u nekim sličnim prilikama.
Pobjeda na Bedru! - dan vrhunskih vrednota čovjekovog života, vjere i istine, ali i spremnosti da se za njih ima žrtvovati sve, čak i život, kao što su svoje živote žrtvovali šehidi na Bedru.Svaki islamski blagdan očituje se u dva vida:
-u prihvatanju moralnih vrednota Islama i
-u javnom pokazivanju pripadnosti i privrženosti islamskim načelima, riječju i djelom.
Islamski su blagdani prilika da muslimani obnove Deklaraciju Istine, da obnove i ljepotom iskažu svoju pripadnost vjeri koja povezuje njihova srca i na kojoj je utemeljen njihov džemat, UMMA, po kome su muslimani kvalitetno različiti od svih drugih.
Muslimani ne bi bili različiti od drugih po potrebi za jelom, pićem i sl., po napretku ili nazatku, jer te komponente društvenog bića prate svaku zajednicu. Muslimani se razlikuju od svih drugih po vjeri u Allaha, po svom jedinstvu i načinu života.
Oba bajrama oživljavaju sjećanja na veličinu pobjede čovjeka nad šejtanom i pobjede nad neistinom. Ramazanski bajram počinje prvog dana mjeseca ševala svake godine i obilježava pobjedu koju su muslimani izvojevali postom-ustezanjem od jela pića i drugih uživanja-, sve to u ime Allah u toku trideset dana ramazana. To uistinu predstavlja pobjedu nad najvećim neprijateljem i najvećim zolm-šejtanom. Iza odricanja i žrtve u danima bajrama, ulazi se u opće veselje i duševno raspoloženje, ali ojačani i nepokolebljivi i slijeđenju Allahove Objave. Nemoguće je, dakle, da musliman bajram proslavlja na neislamski način.
Uza sve to, zar koncem ramazana nije počela objava Kur’ana koji je milost i uputa čovjeku od Allaha? Zar nije smiješno i krajnje glupo početak Allahove Objave proslavljati uz alkohol i druge haram stvari!?
Kurban-bajram, pak, pada svakog desetog zul-hidždžeta. To je Sudnji dan u malom. Muslimani još jednom svečano obilježavaju još jednu pobjedu: okupljeni na jednom mjestu, Arefatu, jedanput i ove godine, uprkos svim teškoćama, stoje svi jednaki: ista odjeća i ista obuzetost rahmetom, i srčano iskazuju poštovanje Allahu, Stvoritelju i Gospodaru, odlučni da, zbijeni u redove na Arefatu, budu zbijeni i na islamskom putu, siratul-mustekim.
Oba bajrama su simboli pobjede čovjeka nad zlom. Zar se u ovom, mada sažetom, ne otkrivaju suštine islamskih bajrama, jasno ne osjeća i ne vidi bogatstvo, raskošnost, dubina, veličina i smisao njihova?
Hidžret je veličina koju nema ni jedan narod. Pogledajmo! Hidžra-početak izgradnje najjačeg i najkompaktnijeg džemata kojeg u svojim analima bilježi povijest. A tu su i niz drugih značenja.
Jedna mala grupa sljedbenika Allahove Objave, predvoćena Muhammedom a.s. je za samo 8 godina postigla ono što, recimo kršćanstvo, nije uspjelo ni za 4 stoljeća. Islam i muslimani bivaju zvanično priznati. Njihova UMMA, njihova država je prva država koja nije formirana na teritoraijalnom ili nacionalnom principu. To je nadnacionalna i država i zajednica, utemeljena na TEWHIDU.
U našoj skoroj -ratnoj- prošlosti grozili smo se kad smo čuli ili pročitali kako četnici ili ustaše javno pokrštavaju muslimane. Slaveći tuđe slave i blagdane, nove godine, Valentinovo, i ne znam šta ne sve još, mi se sami uništavamo, ali se, na žalost, time i ponosimo, umjesto da se zgražamo zbog takvog ponižavanja. Ovo nije gruba konstatacija, već istina od Allaha i Njegova Poslanika: (Innekum izen misluhum) “...a ako vi njima budete povlađivali pa vi ste kao i oni.” Men tešebbehe bi kavmin fe huve minhum. Ko oponaša jedan narod on njemu i pripada.(hadis) Ako još imamo na umu da se svaki praznik slavi uz alkohol onda je gornja konstatacija još istinitija. Šaribu-l-hamri ke abidil vesen: Ešhedu billahi ve ešhedu lillahi lekad kale li Džibrilu enne mudminel hamri ke abidil vesen. Men zena ev šeribel hamre nezeallahu minhul imane kema jahle’ul insanul kamise min re’sihi.(Onaj koji konzumira alkohol isti je kao idolopoklonik. Allah mi je svjedok da mi je Džibril rekao da je ovisnik o alkoholu kao idolopoklonik. Ko se oda bludu ili alkoholu Allah će ga lišiti imana kao što čovjek skine košulju sa sebe. (hadis)
Kad već govorimo, nemojmo zaboraviti da je svaki put koji vodi haramu zabranjen.Na sličan način slavimo i rođendane.
Svako slavlje koje, i izvana gledano, ne daje sliku imana i islama je haram. A ako već obilježavamo islamske blagdane onda ih obilježimo onim, na čemu su oni utemeljeni, a to je tewhid, la ilahe illelah, muhammedun resulullah.
Ovdje je riječ o hidžretskoj novoj 1425. godini koja počinje u petak 2o.02.2004.g. u akšam. Halva, ili pak baklava, pa neka ide i torta uz šerbe i sokove, i makar malo zikra, pa uz jednu video kasetu o stradanjima muslimana. Sve to dostojanstveno kakvi muslimani inače jesu.
Zašto svoje ukućane nismo navikli na takav način obilježavanja slavne muslimanske prošlosti. Ako nam se ukućani, slaveći tuđe praznike, udalje od vjere i postanu pagani-mušrici, onda smo u dobroj mjeri i zaslužni za to.
U privatnom životu često praktikujemo mnoge novotarije, nesvjesni šta su one, čije su, kuda nas vode i šta od nas čine. To je već dokaz jedne duhovne praznine i nesvijesti. A islam je sa svojim zahtjevima i uputama toliko bogat da čitav život svakog muslimana, privatni i javni, ispunjava svojim sadržajem svakog trenutka.
Svemogući Allahu, nemoćni smo da sami budemo upućeni! Uputi nas da sebe i svoje, zbog mušričkih slavljenja, ne pokrštavamo! Pomozi nam da i u slavlju budemo dosljedni tewhida, riječi la ilahe illelah, Muhammedur resulullah!
Amin, ja rabbel alemin!
Hutbu "Hidžra i njene poruke" održao je mr. Osman Kozlić u džamiji Behram-begove medrese u Tuzli 16. februara 2004. godine. |
|
:: hudbu održao: mr. Osman ef. Kozlić
|
|
|
|
|
|
|
|
