| Naša međusobna komunikacija
|
واعتصموا بحبل الله جميعا ولا تفرقوا واذكروا نعمة الله عليكم إذ كنتم أعداء فألف بين قلوبكم فأصبحتم بنعمته إخوانا وكنتم على شفا حفرة من النار فأنقذكم منها كذَلِكَ يبين الله لكم آياته لعلكم تهتدون (103) آل عمران
”Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetitte se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio vaša srca, i vi ste postali milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je on spasio. Tako vam Allah objašnjava svoje dokaze, da biste na pravom putu istrajali.”
Tirmizija od Hazreti Alije bilježi hadis u kojem stoji da je Allahov Poslanik,s.a.v.s.,rekao: ''Poslije moje smrti će biti smutnji tamnih poput dijelova mrkle noći''.Alija reče: A koji je izlaz, Allahov Poslaniče? Reče:'' Allahova Knjiga je izlaz, u njoj su vam vijesti o onome što je bilo prije vas, vijesti o onome što će doći poslije vas, u njoj vam je zakon po kojem među sobom trebate suditi.To je knjiga koja sadrži sva rješenja i nije nikakva šala, koji god je silnik ostavi Allah će dati da poniženje doživi, a ko god bude mimo nje uputu tražio, Allah će ga ostaviti da u zabludi tumara.. To je čvrsto Allahovo uže, Njegovo jasno svjetlo, Njegova mudra opomena, to je pravi put. Uz njenu pomoć čovjekove strasti i prohtjevi neće nadvladati, jezici neće krivo govoriti, mišljenja (oko najbitnijih pitanja) se neće razlikovati. Nje se učenjaci neće moći zasititi, ona bogobojaznima nikada neće dosaditi, niti će se ( njene mudrosti) istrošiti koliko god da joj se vraćate, a ni čuda njena i njene mudžize nikada neće prestati.To je knjiga za koju su džini, kada su je prvi put čuli, kazali:Mi smo, doista, divnu knjigu slušali. Ko njene nauke nauči biće uvijek prvak i pobjednik, ko po njoj sudi biće pravednik, ko posluša i bude radio kako ona nalaže, zaslužiće (Božiju) nagradu, a ko njoj bude pozivao biće upućen na pravi put''.
Ponekada onog koji pogriješi ne treba koriti i to je svakako pozitivan pristup. Svaki čovjek je ovisan o Allahovu oprostu, a mi jedni drugima trebamo preporučivati praštanje i merhamet. To, međutim, ni u kom slučaju ne znači da se ne treba upoznati sa greškama, da ne treba ukazivati na njihovu opasnost… Grešku treba smatrati devijacijom, bilo udesno ili ulijevo, jer onome koji skrene s pravog puta ne može se kao olakšavajuća okolnost uzeti to što je skrenuo malo udesno ili malo ulijevo – on je pogriješio u svakom slučaju. Ko kaže da zbir pet i pet iznosi sedam isti je kao onaj koji kaže da je trinaest. Svejedno je kada se greške računaju.
Ljudi ne obraćaju pažnju na moralno-etički segment učinjene greške, ali preuveličavaju je kada je ona povezana s kakvom materijalnom koristi. Kada neko ukrade neku vrstu robe biva proglašen lopovom, koga treba obuzdati, a kada se ukrade kakva naučna ideja ili književna misao, ili se neko dočepa kakvog položaja na račun drugog, koji je sposobniji, onda optužbe bivaju blage ili ih nikako i ne bude! To je, ustvari, isticanje razlike među istovrsnim predmetima, jer je zločin potpuno isti. Mislim da će počinioci ovih zločina biti isto tretirani na Ahiretu, premda to na ovom svijetu nije slučaj.
Veliki broj onih koji koračaju pod zastavom istine u svojim dušama krije mnogobrojne neistine i oni su samo fizički okupljeni pod tom zastavom. Izgleda da brojni (lični) prohtjevi i različite želje svakom od njih određuju put kojim će ići. To je, po mom mišljenju, bio osnovni razlog krađe revolucinarnih ostvarenja od onih koji su iznosili revolucije na svojim plećima i preusmjeravanja tih ostvarenja na sasvim drugi kolosijek. Čak se je neko dosjetio i kazao: ”Revoluciju (čitaj borbu za opstanak, rat) planiraju idealisti (uglednici), izvršavaju je oni koji su spremni na žrtvu (patriote), a njene plodove nasljeđuju plaćenici (profiteri).” Što misliš, kada bi idealisti i patriote bili jedinstveni, kada ne bi zavidjeli jedni drugima, da li bi profiteri mogli stati na svoje noge? Male greške, koje često zanemarujemo, proizvode ovakve posljedice.
Zašto je ovako stanje?
Imami Muslim u svome Sahihu bilježi hadis od Ibn Mesuda,r.a., u kojem stoji daje Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Nema ni jednog vjerovjesnika koji je nekom narodu prije mene poslat a da nije imao među svojim sunarodnjacima pomagače (učene ljude, apostole), svoje drugove koji slijede njegov (vjerovjesnikov) put. Zatim poslije njih budu generacije ljudi koji govore ono što ne rade, koji rade ono što im nije naređeno. Ko im se rukom suprostavi (fizički), taj je vjernik, ko se protiv njih bude srcem (prezirom) borio i on je vjernik. Poslije toga (manje od toga) nema imana (vjere) ni koliko zrno gorušice.''
Moj Bože sačuvaj me od znanja od kojeg koristi nema,...
Zašto dozvoljavamo da sami prema sebi nepravdu činimo?
Buharija, Tirmizija i Ahmed od Enesa r.a. bilježe hadis: Pomozi svoga brata svejedno bio on nasilnik ili mu se nasilje činilo! Neki čovjek reče: Božiji Poslaniče, pomoći ću ga ako mu je nepravda nanesena, ali kako ako on nepravdu nanosi? Tako što ćeš ga spriječiti da nepravdu čini, tako ćeš ga pomoći.
-Dejlemi prenosi od Ibn Abasa hadis: Uzvišeni Allah kaže: Tako mi moje moći nasilnika će sigurno prije ili kasnije stići moja kazna, ali će sigurno stići i onoga koji je vidio da se nekome čini nepravda pa mu nije pomogao, a mogao je.
-Ahmed u svom Musnedu od Sehla b. Hanifa slijedeći hadis: Ko dopusti da se u njegovom prisustvu ponizi jedan vjernik, odnosno ako bude u stanju da to spriječi pa to ne učini, Allah će ga na Sudnjem danu poniziti pred najvećim mogućim brojem svjedoka.
-Ebu Davud i Ahmed prenose od Džabira i Ebu Talhe b. Sehla hadis: Koji god čovjek musliman ponizi drugog čovjeka muslimana tako što zadirne u njegovu čast ili povrijedi ono što mu je svetinja, Allah dž.š. će ga pniziti na onom mjestu na kojem on bude želio da bude hvaljen i uzdignut. Koji god čovjek pomogne drugog muslimana na mjestu na kojem se vrijeđa negova čast ili mu se dira u ono što je za njega svetinja, Allah će ga pomoći na onom mjestu na kojem on želi pomoć.
Zašto dozvoljavamo da bezdušnici, nasilnici, zulumćari i profiteri zauzimaju tako značajna mjesta/pozicije u društvu?
Islam s velikim prezirom gleda na duševne bolesti, smatrajući ih lošijim i štetnijim od tjelesnih oboljenja. I stvarno, sljepoća je blaža bolest od nemogućnosti zapažanja; goropadni izgled lica je lakša bolest od goropadnosti duha. U jednom Vjerovjesnikovom hadisu se traži zaštita od nekoliko duševnih bolesti koje srozavaju čovjekovu vrijednost (u odnosu na druga stvorenja) i njegovu produktivnost i koje, na društvenoj razini, sprječavaju narode da dosegnu prosperitet. Hadis je vjerodostojno prenešen, a glasi:
“Moj Bože! Utječem Ti se od brige i tuge, utječem Ti se od nemoći i ljenosti, utječem Ti se od plašljivosti i škrtosti, utječem Ti se od (nepotrebnog) duga i tiranije ljudi…”
Kada je Omer preuzeo hilafet održao je jedan kraći govor:
"Obaviješten sam da se ljudi boje moje oštrine i grubosti. "Znamo te kao grubog pema nama još dok je Allahov Poslanik, a.s., bio među nama, zatim se ta oštrina pojačala dok je Ebu-Bekr bio naš pretpostavljeni, pa šta da očekujemo sad kad je hilafet u tvojoj ruci?!'
'Ko je to rekao istinu je rekao' uzvrati Omer. 'Bio sam s Poslanikom, a.s., i bio sam mu kao rob i sluga, a on je bio najbliži i najmilostiviji, kako to Allah, dž.š., kaže o njemu: 'Prema vjernicima je blag i milostiv. '4 Bio sam uz njega isukana sablja sve dok me ne bi smirio.1 takav sam ostao s Poslanikom, a.s., sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Bio je zadovoljan sa mnom, i hvala Allahu, ja sam s njim još zadovoljniji. Zatim je vođstvo muslimana preuzeo Ebu-Bekr. Niko ne može negirati njegovu staloženost, plemenitost i blagost. Bio sam njegov sluga i pomoćnik. Pomiješao sam svoju žestinu s njegovom blagošću, pa sam bio isukana sablja sve dok me ne bi umirio. I takav sam bio s njim sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Bio je zadovoljan sa mnom, i neka je h_al.a Allahu, ja sam s njim još zadovoljniji. Zatim sam preuzeo hilafet, a znajte, ljudi, da je ta oštrina oslabila, ali je ostala nad nasilnicima. A prema dobrim, pobožnim i vrijednim bit ću blaži nego što su oni jedni prema drugima. Neću dozvoliti da se nekom nasilje učini ili da mu se uskrati pravo i da nasilnika ne pokorim, da bi se on pokorio istini. Ja se pokoravam istini prije svoje oštrine i štitim pravo poštenog, bogobojaznog i siromašnog. Ljudi, vi imate kod mene prava koja ću spomenuti, pa ih tražite od mene. Na meni je da ne uzimam nikakve dadžbine od vas i ništa od onog što vam je Allah dao u borbi, osim što je On odredio. Na meni je da prema vama sudim na osnovu onoga što dođe do mene (što čujem) i da to ne uzimam osim s dokazima. Na meni je dužnost da vam povećam primanja i nafaku, inšallah, i da sačuvam vaša prava; na meni je da vas ne dovodim u propast, i da vas ne odvajam dugo s džihadom od vaših porodica. A kada ste u džihadu, ja sam otac vaših porodica. Bojte se Allaha, o Allahovi robovi. Pomozite sami sebi tako što ćete biti pokorni. Pomozite meni tako što ćete mi ukazivati na dobro, a sprečavati zlo i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava ovu obavezu. Rekoh vam ovo tražeći oprosta od Allaha za sebe i vas."
Omer je znao da je Poslanik rekao da se vlast, položaj, javna funkcija ne daje onima koji je traže, koji se za nju grčevito bore.Među poslanikovim drugovima bio je jedan koji se zvao Huzejfe.Samo on je znao imena licemjera u vlastitim redovima jer ga je Poslanik o tome obavijestio.Kada je Omer preuzeo hilafet ili vlast pitao je Huzejfu: Ima li među mojim bližim saradnicima i pomoćnicima neko od licemjera? Ima jedan, reče mu Huzejfe, ali ti ne mogu reći njegovo ime.Huzejfe je kasnije pripovijedao kako je Omer smjenio upravo tog čovjeka na koga je on mislio baš kao da mu je neko rekao.Ne spominjemo bez razloga Omera kao primjer-primjer pravednog, pošetnog, bogobojaznog čovjeka, poniznog prema slabima i obespravljenima, oštrog, strašnog Omera prema zulumćarima i nasilnicima.Omer nije bio okružen istomišljenicima, podobnim po ovom ili onom osnovu, niti je bio okružen rođacima, zetovima, ulizicama, poslušnicima koji vide samo sebe a za druge ne mare. On je nastojao da takvi ne budu u njegovoj blizini. I bila je pravda, takva da je i on sam mogao leći u hlad palme i zaspati a da ga niko ne čuva. Zamislite šta bi se desilo kada bi mi u našoj avliji samo malo poveli računa, kod koga nam dijete stiče znanje, ko ga odgaja, ko ga finansijski obrazuje, ko ga liječi, ko mu sudi, ko nas odgaja, ko nas čuva tako dobro da nam iz džamija kradu ozvučenja i sve što ima bilo kakvu vrijednost a da se nikad lopovima u trag ne uđe, ko vrši nadzor i nadgleda ove ili one poslove, i td.
Ili zamislite da dolazite u neku javnu ustanovu i da vas tamo čeka nasmijano lice koje vam ne kaže šta ste trebali nego vas lijepo primi i uljudno pita kako vam može pomoći, ili da vam se desi da pomislite da sanjate kada vidite da su pravi ljudi, mladi i ambiciozni, neopterećeni prošlošću, kojekakvim zaslugama i ne znam čime sve još, zauzeli mjesta koja im pripadaju.Ali to ipak ostaje samo san sve dok se ne postupi po Omerovom savjetu: Pomozite sami sebi tako što ćete biti pokorni. Pomozite meni tako što ćete mi ukazivati na dobro, a sprečavati zlo i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava ovu obavezu.
-Buharija prenosi hadis Ebu Hurejre u kojem stoji: Dok je Vjerovjesnik s.a.v.s. na jednom skupu govorio jednoj skupini, dođe neki beduin i upita: Kad će biti Sudnji dan? Allahov Poslanik a.s. je nastavio govoriti tako da su neki rekli: bilo mu je mrsko što je to pitao, a drugi rekoše: nije čuo. Kada je završio govor, rekao je: Gdje je onaj što je pitao za Sudnji dan? Reče čovjek, evo me, Allahov Poslaniče! Reče: Kada nestane povjerenja očekuj Sudnji dan! Reče čovjek: Kako će ga nestati? Reče: Kada se odgovorne dužnosti daju onima koji ih nisu dostojni, očekuj Sudnji dan!
-Buharija i Tirmizija od Ebu Hurejre prenose da je Allahov Poslanik a.s.rekao: Allah nije poslao ni jednog vjerovjesnika ili namjesnika (na Zemlji), a da mu nije odredio dvije družine koje će ga pratiti: jedna će ga grupa saradnika pozivati da naređuje dobro a odvraća od zla, a druga skupina saradnika neće voditi računa o njegovom postupcima, tj. neće ga odvraćati od nereda koji on bude činio. Ko se uščuva takve družine i takvih saradnika, sačuvaće se od svih zala i nedaća.
-Ebu Davud i Bejhekija od Aiše r.a. prenose da Allahov Poslanik a.s. rekao: kada Allah nekom vladaru zaželi dobro on mu da pouzdana i iskrena pomoćnika, ako zaboravi napomene ga, ako se sam sjeti pomogne ga. Ako mu to ne bude želio on mu da lošeg pomoćnika: ako zaboravi ne napomene ga, a ako se sam sjeti ne pomogne ga. Neka se takvi dobro čuvaju rasipnika, onih kojima je položaj igra i zabava, onih koji su ogrezli u strastima, kojima je cilj da udovolje svojim starstima, koji nemaju drugog cilja sem jela, pića, odjeće, žena i jahalica (čitaj današnjim jezikom dobrog automobila). Ovakvi (pomoćnici) nisu ni za kakvu odgovornu funkciju, a pogodiće ih zlo i srdžba (Božija) prije ili kasnije!
Na ovo nas i Kur’an upozorava: “Kad hoćemo da jedan grad uništimo, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo.”
Gospodaru naš! Podari nam snagu da za svoje predpostavljene biramo najbolje među nama, a ne dozvoli da profiteri i zulumćari budu naši nadređeni. Amin!
Hutbu je održao mr. Osman Kozlić u džamiji Behram-begove medrese u Tuzli 12.03.2004./25.1.1425. h.godine. |
|
:: hudbu održao: mr. Osman ef. Kozlić
|
|
|
|
|
|
|
|
