| Poruke Hidžre
|
Nalazimo se u prvoj polovini mjeseca Muharema 1425. h. godine. U proteklim danima bilo je riječi o hidžri kao historijskom događaju od presudne važnosti za islam i muslimane, ali i o hidžri kao trajnoj inspiraciji muslimanima do Sudnjeg dana. Svakako da bi muslimani tokom cijele godine trebali čitati poruke hidžre i prema tome usklađivati svoje postupke i orjentaciju u životu.
Samo iz hidžre Poslanika i njegovih ashaba mogu se isčitavati poruke ljudske dobrote, tolerancije, uzajamnog i nesebičnog potpomaganja, gostoljubivosti, međusobnog uvažavanja i poštivanja svih ljudskih normi i vrijednosti zbog kojih se ljudi osjećaju sretnim i sigurnim bez obzira odakle dolaze.
Seobe i migracije su bile pojave koje su kroz historiju zauzimale značajno mjesto i tretiraju se kao važni povijesni događaji. Historijska literatura nije poklanjala značajniju pažnju odnosima doseljenika i domicilnih, ali ono što je dostupno iz literature i poznato kao činjenica nedvosmisleno ukazuje da su doseljenici uglavnom bili u podređenom položaju, obespravljeni, sa vrlo teškim uvjetima za život. Umjesto poštivanja čovjeka i njegovih elementarnih prava vrlo često su doseljenici, da bi opstali i preživjeli, morali mijenjati sve svoje dotadašnje navike uključujući i vjeru da bi se neko integrirao u društvo u koje se doselio, jednostavno asimilacija je bila uvjet za integraciju.
Tek u posljenjim decenijama dolazi do blagog poboljšanja tih odnosa jer je druga generacija doseljenika stasala i stekla državlajnstvo ali ne i prava koja imaju državljani domicijenog porijekla. Dakle ova razlika i diskriminacija doseljenika po različitim osnovama i danas je prisutna i u određenim situacijama vrlo izražena.
U svijetu koji za sebe tvrdi da je promotor i zaštitnik ljudskih prava primjera za to ima na pretek.
Danas, braćo i sestre, želim govoriti o jednom od tih primjera nepoštivanja elementarnih ljudskih prava koje traje već nekoliko godina a ovih dana dobija svoj epilog.
Naime poznato je da se muslimani Slovenije već 35 godina bore da dobiju svoj vjerski objekat, odnosno da dobiju dozvolu za izgradnju džamije u Ljubljani u kojoj će moći kao civilizirani ljudi obavljati svoje vjerske potrebe. Očekivalo se da će nakon što je Slovenija završila "demokratske" reforme pitanje saglasnosti za gradnju džamije biti samo rutinska stvar. Međutim, "demoktarska", moderna, Slovenija koja se sprema da uđe u Evropsku uniju na različite i vrlo perfidne načine opstruira izdavanje dozvole i početak gradnje džamije u Ljubljani. Razlozi za to su različiti i Slovenci nisu nimalo škrti u izmišljanju razloga kako bi opravdali svoj otpor prema džamiji i svoju netrpeljivost prema muslimanima. U posljednje vrijeme učestale su provokacije i vrijeđanje muslimana i njihovih svetinja, nazivaju se pogrdnim imenima i po gradovima lijepe plakati sa uvredljivim sadržajima, nebili se muslimani isprovocirali da bi onda govorili o terorističkim akcijama elkaidiziranih Bošnjaka u Sloveniji.
11. septembar, El – Kaida, Osama Bin Laden, Saddam Husein, i druge medijske ličnosti i glavni junaci CNN – ovih serija su glavni argumenti demokratskih Slovenaca u borbi protiv džamije. Džamija će prema mišljenju Slovenaca biti: isturena filijala El - Kaide, centar za obuku i regrutaciju terorista, opasno mjesto koje bi ugrozilo opću sliku i sigurnost u Sloveniji. Pored toga što se krše osnovna ljudska prava, zanemaruje se i činjenica da su slovenački muslimani, koji su uglavnom bosanskog porijekla, jednako kao i drugi učestvovali u izgradnji ove iste zemlje. I u ovom kao i u mnogo drugih slučajeva sasvim je očito da se ljudska prava i slobode poštuju i vrijede osim u slučaju muslimana. Nedavno je to učinila Farancuska, zemlja sa dugom demokratskom tradicijom, zabranom nošenja mahrame muslimankama u školama i drugim državnim institucijama, i ne treba se čuditi ako je u tome počnu slijediti i druge evropske zemmlje. Slovenija očito ne želi zaostajati u primjeni svojih demokratskih standarda prema muslimanima.
Naravno pitanja i dileme ima na pretek, neka od njih treba da postavimo, sebi, a neka Slovencima, i naravno svima onima koji se na ovakav i sličan način odnose prema muslimanima.
Muslimani nikako neće uzvratiti uvredama i neprimjerenim ponašanjem jer ih na uljudno ponašanje obavezuje Kur'an i sunet. Muslimani naravno neće ni odustati od zahtjeva za ono što im pripada čak i po slovenačkim zakonima.
Postoji nekoliko pitanja na koje bi željeli da nam Slovenci daju odgovore.
Ako su muslimani u Sloveniji opasni, teroristi, binladenovci, kako ne postoji strah da dođete upravo među te iste muslimane, kupujete i tlo ispod njihovih nogu, među njima otvarate svoje trgovačke centre bez straha od terorizma i svih drugih prijetnji koje navodite kao razlog zabrane izgradnje džamije u Ljubljani.
U Sloveniji će se organizirati referendum koji treba da da odgovor da li će se dozvoliti gradnja džamija u Ljubljani, čijom izgradnjom se ne bi ni na koji način ugrozilo slovenačko društvo, njegova ekonomija, kultura i ostalo. Naprotiv, ako ima džamija bit će manje narkomana, kriminalaca, alkoholičara jednostavno društvo će biti zdravije.
Na drugoj strani u gradu Tuzli se nije raspisivao referendum da li će se Slovencima dodijeliti najbolja lokacija u gradi i na Kantonu, da na njoj prave trgovački centar Merkator. Bosanci i Bošnjaci danas jedino neki svoj biznis vide u trgovini tako da je ovaj trgovački centar direktno protiv njihovih interesa. Međutim nije bilo pogrdnih naslova i vrijeđanja Slovenaca zbog toga. Naravno da smo mi ponosni zbog toga. Ovo naravno nikako ne znači da sve ovo treba nijemo posmatrati već na dostojanstven i civiliziran način odgovarati. Na to nas i Knjiga obavezuje:
يا ايهاالذين امنوا عليكم انفسكم لا يضركم من ضل اذا اهتديتم........
O vi koji vjerujete pobrinite se o sebi neće vam naškoditi oni koj su zalutali ako ste na pravom putu. . . . .
Merkatoru, Petrolu i drugim slovenačkim firmama ne smeta što svoje centre otvaraju u muslimanskim sredinama, oni se ne boje terorizma i elkaidiziranih Bošnjaka jer oni žele njihovu imovinu, oni žele njihovo tlo po kome hodaju. Moramo ovdje napomenuiti da i među Bošnjacima ima onih koji radi svojih sitnih ličnih interesa prodaju sve što se može prodati tako kada se jednog dana probudimo svjesni činjenice da i zemlja po kojoj hodamo nije naša postavit ćemo sebi pitanje kakva će sudbina zadesiti džamije koje sada pravimo.
Mnogi naši sugrađani i danas ne mogu da naplate svoja sredstva koja su ostala u Ljubljanskoj banci, a neki bi i ove sadašnje naše banke ponovo prodali Ljubljanskoj banci. Mislim da je došlo vrijeme kada sasvim javno i otvoreno trebamo progovoriti o ovim pitanjima, ako već nije kasno.
Definitivno moramo shavatiti da je naše mlijeko mnogo bolje od slovenačkog, da imamo toliko kvalitetne vode da ne moramo kupovati slovenačku, da ima mnogo naših trgovaca te nema nikakvog razloga da kupujemo u Merkatoru. Na žalost kod toliko zdravih i kvalitetnih voda u Bosni milioni maraka odu iz ove osiromašene zemlje upravo za vodu. Zato vas pozivam da donesemo odluku da kupujemo svoj domaći proizvod i od svojih ljudi.
Oni od nas hoće samo našu imovoinu i dobri smo samo onda kada služimo njihovim ciljevima a opasni smo kad hoćemo graditi džamiju.
Ova zemlja je ratom porušena, opustošena i osiromašena, ali ako smo izgubili ekonomsku moć ovi narodi i ova zemlja nije izgubila svoj ponos i svoje dostojanstvo i nemojte dozvoliti da nam to oduzmu na ovaj način.
Ne otići u kupovinu u Merkator znači imati minimum dostojanstva, imati patriotizma i svijest o sebi i doprinijeti da se razvija vlastita zemlja i njena privreda, zato vas pozivam da kupujete kod svojih komšija kod vaših poznanika koji su i do sada bili sa vama i dijelili sve sto smo zajedno trpjeli i da kupujete domaće proizvode.
Želim da poručim svim Bošnjacima i Bosancima; možda će Merkator biti mjesto na kome se nešto može pojeftino kupiti, ali će to mjesto na kome ćemo nešto i pojeftino prodati a to je dostojanstvo i ponos.
Svako onaj ko voli ovu zemlju i želi njen prosperitet vodit će računa o ovim činjenicama. Svako onaj ko pomogne i omogući da se dio bosanske imovine umjesto bosancu da nekom drugom nije prijatelj ni svog naroda ni svoje zemlje.
5.3.2003. |
|
:: hudbu održao: Besim ef. Čanić
|
|
|
|
|
|
|
|
