| Fatiha
|
El-Hamdu lillahi rabbil-alemin,
ves-salatu ves-selamu ala resulihi muhammedin, s.a.v.s.
Hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova
a salavat i selam Njegovom resulu Muhammedu, s.a.v.s.
Ovu današnju, kao i svaku drugu hutbu, kako primjećujete, započunjemo pohvalom Allahu Gospodaru svjetova i salavatom Njegovom resulu Muhammedu, s.a.v.s. Da tako činimo naučio nas je Bog Dragi objavivši nam suru Fatiha. Ona je savršeni model za dostojnu komunikaciju roba sa svojim Gospodarom ali i onu komunikaciju koju ostvaruju ljudi međusobno.
Suru Fatiha koristimo u različitim situacijama a najviše kroz formu namaza gdje je učimo na svakom rekatu.
Ukoliko obratimo više pažnje na sadržaj Fatihe primijetit ćemo da se ona smisaono može podijeliti na više dijelova. Bit ćemo slobodni da konstatujemo kako je to najmanje tri dijela, ukoliko ne računamo da je Bismilla njen prvi ajet.
Prvi dio čine tri ajeta elhamdu lillahi rabbil-alemin, errahmanirrahim; i maliki jevmiddin;
drugi – samo jedan ajet ijjake na'budu ve ijjake neste'in; a
treći – tri ajeta ihdinessriratal-mustekim, siratallezine en'amte 'alejhim,
gajril-magdubi 'alejhim ve leddallin.
Prije nego nastavimo analizirati njen sadržaj napomenimo da sura Fatiha ima taj naziv, jer je u mushafu smještena naprijed, kao da otvara sadržaj Božije Knjige. Ima i drukčijih mišljenja među kojima je i ono koje navodi Ibn Kesir. On smatra da se ona tako zove jer se njom otvara (tuftetehu) ili otpočinje učenje Kur'ana na svakom namazu. Ima ona i drugih naziva kao - Ummul-Kitab (Matica Knjige), El-Hamd (Pohvala), Eš-Šafija (Sura koja liječi)...itd. Mekanska je, ima sedam ajeta, a od Ibn Kesira se prenosi kako ona ima dvadeset pet riječi i stotinutrinaest harfova.
O vrijednosti ove sure govori mnogo hadisa među kojima i onaj kojeg iznosi El-Buhari, sa svojim senedom, od Seid b. El-Mu'alla, r.a., koji kaže: "Dok sam klanjao pozvao me je Resulullah, s.a.v.s., ali mu se nisam odazvao dok nisam završio namaz. Zatim sam – veli on – otišao kod njega pa mi je rekao: 'Šta te je spriječilo da mi dođeš?' Rekao sam: 'Ja Resulallah, klanjao sam!' On veli: 'Zar Uzvišeni nije kazao: 'O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozove onome što vas oživljava!' (8:24) ?' Zatim je kazao: 'Prije nego izađeš iz džamije reći ću ti koja je najvrjednija sura u Kur'anu!' , pa me je – veli – uzeo za ruku a kada je htio izaći iz džamije ja rekoh: 'Ja Resulallah, kazao si da ćeš mi reći koja je najvrjednija sura u Kur'anu." Odgovorio je: 'El-Hamdu lillahi rabbil-'alemin! Ona je Es-Seb'ul-mesani i El-Kur'anul-azim koji mi je dat!' "
Fatiha je, kako smo već spomenuli, u mushafu došla kao Uvod Kur'anu objedinjujući u sebi sve teme i značenja Kur'ana. Njeni ajeti obuhvataju – akidu (osnove vjerovanja), priznanje rububijjeta (tj. da je Allah Gospodar svega) i opisivanje Allaha svojstvima savršenstva koja isključuju sve ono što Mu drugi pripisuju a ne dolikuje Njegovoj Uzvišenosti. Ona obuhvata i 'ibadet (spremnost na robovanje samo Allahu). I, na kraju, ona sadrži i potrebni program života u suri definisan kao Pravi Put.
Vjerovanje u Islamu nije samo zbir apstraktnih misli već ono ima svoj duboki trag u praktičnom životu muslimana. Priznanje da je Allah Gospodar i da drugog gospodara pored Njega nema zahtijeva pohvalu Allahu, zahvaljivanje Njemu, obavezivanje na robovanje jedino Njemu i traženje pomoći od Njega, a srž ibadeta je ihlas (iskrenost i odanost).
Vratimo se sadržaju sure koji nas podučava ali i odgaja.
U namazu, a i inače, prije Fatihe proučimo Euzu i Bismillu. Ovaj put ćemo izbjeći njihov komentar.
Sura započinje riječima El-Hamdu lillah (Hvala pripada Allahu). Te riječi imaju svoju posebnu vrijednost utvrđenu Sunnetom. O tome govori i hadis: "Najvrjedniji zikr je La ilahe illallah a najvrjednija dova je El-Hamdu lillah." To se zaključuje iz ajeta: "Ako budete zahvaljivali Ja ću vam povećavati..."(14:7) Te riječi su istovremeno i pohvala Onome koji je Svemilosni i Samilosni (Er-Rahman i Er-Rahim). Odatle sve naše dove tako započinju - hvaleći Gospodara svjetova i zahvaljujući Mu na milosti i samilosti kojima obasipa sve, a posebno neke. Jedan broj orijentalista smatra da sljedbenici Islama o Bogu znaju samo svojstva grubosti i surovosti što je čista laž jer prvo čime započinje Kur'an je Allahovo svojstvo rahmeta sadržano u Njegovim sifatima Errahman i Errahim. Sura Fatiha nas upućuje da je najsavršeniji način da neko započne dovu Allahu da je započne sa El-Hamdu lillah, a potom da iznese svoju potrebu i potrebu svoje braće mu'mina. Vidimo da su riječi Uzvišenog: Ihdinessiratal-mustekim došle nakon pohvale. Molba nakon pohvale ima najviše nade na odaziv i udovoljenje potrebi.
Hvalu upućujemo Njemu koji je i Malik jevmiddin (Vladar Sudnjeg dana). Sintagma Jevmuddin ovdje ima značenje Jevmul-džeza' (Dan plaće). Zato kažu: (Kako uzajmiš, tako će ti se i vratiti! tj. Kako budeš radio, tako će ti biti plaćeno!) U Allahovoj je vlasti sve, kako Dan plaće tako i sve drugo. Međutim, ovdje je upotrijebljen konkretno pojam Dan plaće jer će vlast tada imati isključivo Allah: "Ko će imati vlast Toga dana?" – "Allah, Jedini i Svemoćni!" (40:16)
Allahove riječi Maliki jevmiddin govore da uzvišena i apsolutna vlast pripada samo Allahu, dž.š., a da je ljudska vlast relativna. U hadisu stoji: "Allahu najmrži naziv je onaj kojim čovjek sebe nazove Vladarem svih vladara (Car careva) jer nema (apsolutnog) vladara osim Allaha." «Po islamskom vjerovanju Allah odabira i čini sve što hoće i On upravlja svemirom, za razliku od stava grčkih filozofa po kojem se Bog ne miješa u život ljudi, ni u pitanja stvorenja», tvrdi mufessir Se'id Havva.
Ijjake na'budu ve ijjake neste'in. Robovanje je krajnji cilj poniznosti a isti'anet ovdje je traženje pomoći. To što je ijjake (samo Tebi) došlo ispred na'budu i neste'in je u svrhu specifikacije, pa bi značenje ajeta bilo: "Mi samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć očekujemo!".
Među najveće značajke ove sure je da je u ajetu ijjake na'budu ve ijjake neste'in upotrijebljena množina koja upućuje na džemat, što dokazuje da je obavezno držati se džemata i da je nužno da musliman bude u njega čvrsto uključen.
Ihdinessiratal-mustekim (Uputi nas na Pravi put). Sirat mustekim je Islam. O tome Resulullah, s.a.v.s., u hadisu kaže: "Allah navodi primjer Pravog Puta. Sa strana Puta su dva zida, na njima su otvorena vrata a na vratima obješeni zastori. Na ulazu Puta ima jedan što poziva govoreći: 'O ljudi, svi uđite na Put i nemojte s njega skretati!' Ima i jedan koji zove iznad Puta, pa kada čovjek htjedne da otvori neka od onih vrata on mu rekne: 'Teško tebi, ne otvaraj ih jer – ako ih otvoriš kroz njih ćeš proći. Taj Put je Islam. Ona dva zida su Allahove granice (hudud). Ona otvorena vrata su Allahove zabrane (meharim). Onaj što zove na ulazu Puta je Allahov Kitab a onaj što zove iznad Puta je Allahov vaiz u srcu svakog muslimana."
Siratallezine en'amte 'alejhim (putem onih kojima si darovao Svoje blagodati).
Ellezine en'amte 'alejhim su oni koji su najbolji primjeri i uzori u čiji život, moral i praksu treba da se ugleda musliman. Na njih ukazuje ajet: "...oni će biti u društvu vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi – kojima je Allah milost Svoju darovao..."(4:69)
Gajril-magdubi 'alejhim ve leddallin (a ne na put onih koji su protiv sebe Tvoju srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali).
Magdub 'alejhim kao i ed-dallun su oni koji su skrenuli s Puta i lutaju.
Poslije proučene Fatihe lijepo je izgovoriti amin. U njemu je sadržana nada da će naša molba upućena Bogu Dragom biti primljena i dobiti odgovor.
Musliman staje pred svog Gospodara u svojih pet dnevnih namaza i ponavlja Fatihu sedamnaest puta, a ako klanja sunnete i Allahu se približava nafilama onda i više od toga. Musliman je obavezan da u svom ibadetu i svojoj praksi bude u skladu sa učenjima Fatihe.
Ova sura je, kako smo vidjeli, uvod u Kur'an pa su, zato, u njoj objedinjeni svi smislovi Kur'ana. Ovo je prvi od vidova povezanosti ove sure sa cijelim Kur'anom.
A sada obratimo pažnju na vezu između zadnjeg odlomka sure Fatiha i prvog ajeta sure Bekare. Allah nas podučava da izgovaramo Ihdinessiratal-mustekim a sura Bekare započinje riječima Uzvišenog: Elif, lam, mim. Zalikel-kitabu la rejbe fihi huden lil-muttekin (Elif, lam, mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, Uputstvo je onima koji se Boga čuvaju.) Uoči vezu između ihdina (uputi nas) i huden lil-muttekin (Uputstvo je onima koji se Boga čuvaju)....Tako otkrivamo čvrstu vezu između kraja sure Fatiha i početka sure Bekare.
Pokušajmo na osnovu kazanog izdvojiti nekoliko pouka:
- Naš najpouzdaniji učitelj Muhammed, s.a.v.s., nas je naučio da je najčudnije stanje stanje mu'mina. Njemu je uvijek dobro. Kada ga zadesi kakva nevolja on osaburi i bude mu dobro, a kada ga zadesi neka radost on Bogu zahvali i opet mu bude dobro. To može samo mu'min. Mu'min zahvaljuje Bogu Dragom a On mu na radost daje novu radost a iz nevolje ga izbavlja.
- Fatiha svojom formom pokazuje kako se pohvala formuliše, potom priznanje izkaže, pa tek nakon toga potreba iznese, pri čemu se tačno zna šta se hoće, pri čemu se samo dobro želi, i pri čemu se zlo ne želi.
- Fatiha je obrazac komunikacije na nivou i pokazatelj pravilnog shvatanja uloge veze čovjeka sa Stvoriteljem i značaja njene stalnosti.
- Ona pokazuje kako musliman-pojedinac u obraćanju Bogu Dragom ne misli samo na sebe. To je potvrđeno i nekim drugim ajetima, koji su u formi dova, gdje je potreba iskazana u množini kao: Rabbena atina fidun'ja haseneten ve fil-ahireti haseneten ve kina 'azabennar (Gospodaru naš, daj nam dobro ovoga svijeta i dobro onoga svijeta, i sačuvaj nas kazne Vatrom), ili, ako je prisutna jednina ni tu se drugi ne zaboravljaju kao u primjeru - Rabbenagfir li ve li validejje ve lil mu'minine jevme jekumul-hisab (Gospodaru naš, oprosti meni a i roditeljima mojim i svim mu'minima na Dan kada Obračun započne).
- Fatiha je toliko prisutna kod nas da smo prestali misliti na njenu tako obuhvatnu sadržajnost koristeći je samo kao formu na način automatike, stavljajući je tamo gdje je propisano da ona bude, pazeći da je bude, i pri tome nam promiču sve one značajne pouke koje ona u sebi nosi, a tragovi koje ona na duši treba da ostavlja izostaju.
Pozivamo vas, boraćo muslimani, da Fatihi u svojoj duši i svojoj praksi obezbijedimo ono mjesto koje joj istinski pripada, da kroz nju, s Božijim vođstvom, uđemo na one nivoe Pravog Puta koji će nam pomoći da kroz Dunjaluk prođemo dostojanstveno i uspravno, ne ponižavajući ni sebe ni druge, da Ahiretu odemo zadovoljni i Bog nama zadovoljan, te da sa sobom tim nivoima Pravog Puta povedemo sve one koji to iskreno žele i na čiju želju Bog Dragi odgovara svojom milošću Upute.
Allahu Dragi, Gospodaru naš,
Tebe hvalimo i Tebi zahvaljujemo,
Tvoju svemoć na nebesima i na Zemlji, na Dunjaluku i na Ahiretu, u vidljivom i nevidljivom, - priznajemo,
na Put izvedi nas, povedi nas, do vječne sreće dovedi nas,
ja Rabbi, ja Rabbi, ja Rabbena,
Amin,
ja Erhamerrahimin.
|
|
:: hudbu održao: mr. Sead ef. Seljubac
|
|
|
|
|
|
|
|
